Stari je rijetko bio kuci, a kad je bio, ostajao je obicno dok ne popije par boca viskija sto je donio sa zadnjeg puta, znaci heftu – dvije, ne duze.
Stara ga je uvijek molila da nam ostavi barem jednu bocu viskija da “imamo za goste”, a on joj je rekao da je on (najveci) gost u svojoj kuci (stara je teskom mukom zastekala nekoliko koje su se popile u ratu nakon zescih zajebancija da se proslavi jos jedan dan u komadu).
Svako to “gostovanje” bilo je obiljezeno viskijem, a kasnije sam znao da je dosao u goste i po dimu cigara (ne cigareta – nikad nije volio cigarette to je za male pickice) odmah dole na stubistu (citav haustor bi bio pun dima).
Obicno je to bilo, dolazim ja iz Stelexa, rukama razmahujem dim od cigara koji se ne mice nigdje, jedva nazirem starog, ali cujem poznate dijaloge iz “Rio Bravo” i “12 Zigosanih”.
Mi smo jednom snimili te filmove na video, a stari ih je gledao i vrtio non stop. Znao sam napamet svaku rijec, svaki zvuk.
Stari bi tako i zaspao, cigara u ruci (a cesto i na cilimu od stare), poluprazna boca viskija, i zvukovi Rio Bravo i 12 Zigosanih. Cigaru bi mu nekako uzeo iz ruke, i casu, a da ga ne probudim, ali cim bih iskljucio film, on bi se odmah probudio i ukljucio film. Video bi na kraju filma automatski premotao kasetu na pocetak, on bi se probudio (nema zvuka), i ukljucio ga ponovo. Jedva bi ga otjerali iz dnevne u spavacu, nekad bi ga jednostavno ostavili u fotelji pa bi on u neka doba otisao sam, ili bi ga ujutro nasli probudjenog kako gleda opet iste filmove (dok ne dodje box ili neki sport).
Po slobodnoj procjeni svaki se od ova dva filma vrtio jedno 500 puta.
I tako, hipter godina nakon toga, sjedimo stari i ja, i na TV-u jedan od glumaca iz 12 Zigosanih. Ja mu kazem, e mora da je dobar film, ovo je onaj tvoj omiljeni glumac.
Kaze stari; jeste, on je glumio u 11 Zigosanih.
sedam velicanstvenih, dvanaest zigosanih, smogovci, ko ce tu upratiti broj… osim toga, co'ek je spavao, nije gledao filmove 😉
tata , pa otac ,pa stari , valjda ide tim redoslijedom u vremenu ,.. kako nazivamo one koji su nas “napravili ” .. pozdrav!
onaj 12. je ocigledno nesto u nekoj od flasa
godine moj alane 🙂
ma godine i rat, isto ko sto je prije bilo 7 suma, sad pola jedne ostalo 🙂
iznenadi me ovakav post.. pozdravljam 😉
konačno i kod tebe jedan stvarno lijep post 🙂
pozz
cmoka
Moj stari je volio Rio Bravo. Ne tako davno sam nabavio DVD verziju, cisto da je imam.
Zna covjek. Ono 12 je bilo cisto da bude paran broj
godine dosle u goste..sta ces..:*
misliš, 10 žigosanih?!
evo ti 12-i komentar 😉
da nije on prerastao u dvanaestog?
jdan broj gore dole,svejedno 😉
ko ce to vise popamtiti, 13 ratnika, 12 zigosanih…
imam jedan slican problem u kuci, samo sto moj stari ne pije uopste. ali film gleda na isti nacin, kroz ocne kapke. jednom prilikom smo poceli gledati film i on je zaspao, nakon sto se film zavrsio bilo je nekih djecijih programa i ja sam listao kanale te naletio na neki drugi film. u trenutku kad sam prebacivao kanal, stari se probudio i rekao – neka bolan, gledam.
i haj ti sad tu ostani miran 🙂
moj stari je govorio, ma koji film da pocne:”ma ja sam ovo gledao”…a ono film tek izasao…e moj stari, nek si mi ti samo sretan gdje god da si
i ovaj njegov omiljeni glumac je 12. 🙂
nesto ga je prenijelo
pa ga eliminisa..
bas mu zamjeri
sve u svoje vrijeme… zivot
ili 9 žigosanih?!
U toku filma majku mi malo “prebacilo”. Probudila se za vrijeme reklame, te mrtva hladna reče “ovaj film sam gledala”.
heheheh
pizda ti materina
potsjeca me to na provale (da li provale) mog starog.