Bozici prolaze uz cudne tropske kise
a onda dok smo imali snijega
ti si voljela njega
e moja Barbara.
nemam pojma sto nisam nikad bio ljut na tebe
nemam pojma
a bas mi se ono stisne
pa bi rado da vrisne
a ja ne dam
E, moja Barbara.
Bas je vrijeme protiv budala
fala ti Barbara,
fala,
Sto bolan nisi
usla u drugi voz
sjebala si me skroz
Sto ba nisi
otisla u drugi kupe
da ti nikad ne vidim dupe,
e moja Barbara.
Ja sad mrzim da se vozim brzim
ja bih sad radje pjehe preko planina
jer ni na jednom putu vise za mene nema srece
i za mene nema puta
i sve su zene
bezimene
E, moja Barbara
obuze me neka laka sjeta!
Ja mislim da ti nju idealiziraš. 😀
you can kiss my barbie.
:*
Mine too.
koji si ti genije minimisticke poezije 🙂
eh moj alane..
nadam se da sve ide po planu u tim dalekim zemljama…
ne okreci se, alane…
A nemoj ni mene zaboravljati.
Nadam se da nije sve kao u pjesmi tvojoj …rappel toi Barbara!:-))
Iza ćoška,bezbroj nepoznatih čeka,
ali u pamćenju ostaju samo imena neka… 🙂
Proteklo je mnogo vode ispod mosta,
pozdrav prijatelju od jednog starog gosta! 😉
Predivno!